„Ponavljanje je majka znanja!“, svi smo mnogo puta čuti ovu latinsku poslovicu. Stari Latini su bili svjesni da se učenjem stječu relativno stalni oblici reagiranja u određenim uvjetima koji su se ponavljanjem pretvarali u znanje.

Danas mi to jednostavno i lako nazivamo navikom. Osnovni faktori u formiranju navika su ponavljanje i vježba, a vježbom navika postaje sve čvršća i dovodi do automatizma. Kako se navike vježbom brže ili sporije automatiziraju, tako se i nevježbanjem dolazi do deautomatizacije, a potom i do gašenja navike. Kod djece se navike najčešće usvajaju uz pomoć potkrepljenja, tj. uz nagradu ili kaznu.

Odnosno pokrepljenje je svaki podražaj koji povećava vjerojatnost da će se neko ponašanje pojaviti ili da se neko nepoželjno ponašanje neće pojaviti (Petz, 2005).

Osim o vježbi formiranje navike ovisi i o samoj motiviranosti osobe koja želi usvojiti određenu naviku. Što je navika više automatizirana, minimalna je svijest kontrole i javlja se optimalni utrošak energije, a takvo reagiranje je vrlo ekonomično.

Tipičan primjer automatizirane radnje, tj. navike je vožnja automobila. Nakon više ponavljanja tko još razmišlja o tome kako se pali automobil, kad je potrebno pritisnuti kvačilo, gas, kočnicu… nema više tog razmišljanja kad ćemo prebaciti u koju brzinu, nego se sve radi po automatizmu, pod minimalnim stupnjem svjesnosti.

Navike su te koje nam olakšavaju svakodnevno funkcioniranje te nam uvelike skraćuju vrijeme koje bismo potrošili da nam određena radnja nije poznata i usvojena.

U psihologiji je poznata hijerarhija navika, a objašnjava se kao organizacija jednostavnijih (komponentnih) navika u sklopu neke složenije navike. Hijerarhija se odnosi i na redoslijed pojavljivanja pojedinih komponentnih navika i na intenzitet tog pojavljivanja. Za jednostavnije navike uvijek je potrebno manje vremena, dok za one složenije potrebno je više vremena i više svjesnosti, ali vremenom i ponavljanjem to postaje sve manje svjesno i sve lakše izvodljivo.

Budući da smo u životu izloženi mnogim situacijama i postoje mnoge prilike da usvojimo kako dobre tako i loše navike kako za nas tako i za druge. Ovisno od stabilnosti ličnosti i životnih događaja usvojit ćemo navike koje mogu biti i dobre i loše.

Navike su kao i svi drugi oblici ponašanja, koji ovise kako o nama i našoj ličnosti, tako i o situaciji, kako o nasljeđu tako i o okolini. Kad se govori o nasljeđu i navikama ne govori se o genu koji smo naslijedili za neko ponašanje i naviku, nego o nasljeđivanju preferencije da smo skloniji određenim oblicima ponašanja koje su naši preci ponavljali.

Mnogo puta čujemo o zdravim i lošim navikama života, o tome što jedemo i kako jedemo i slično. Sve su to ustaljena ponašanja i usvojeni oblici ponašanja koje smo bez velikog razmišljanja ponavljajući usvojili. Kad malo razmislimo čitav naš dan se većinom sastoji iz naših navika… zato dobro će nam doći da razmislimo što to sve ponovo činimo, jer sve ponovljeno može nam postati navika…