Nalazite se ovdje: NaslovnicaTemeTeologijaGranična pitanjaSurogat i njegova kultura

Surogat i njegova kultura

"U ovom dobu koje vjeruje da za sve postoji prečac, najvrjednija lekcija je ta da je najteži put -dugoročno gledano- onaj najlakši" – Henry Miller.

Mlađe generacije to vjerojatno ni ne znaju, a pitanje je koliko se i stariji sjećaju, da je prvi Oskar sa ovih prostora osvojio netko još -sada već davne- 1961. godine. Radilo se o „Surogatu“ - desetominutnom crtanom filmu za odrasle, od redatelja i glavnog animatora Dušana Vukotića, te scenarista Rudolfa Sremeca, uz izvrsnu „neurotičnu“ Jazz zvučnu podlogu Tomislava Simovića. Svi spomenuti su bili involvirani u nekoć slavnu Zagrebačku školu crtanog filma, a ono što smo rekli „za odrasle“ ne znači da je crtić opscen nego da je dubokomislen –premda zapravo vrlo simpatičan i jednostavan- ali ipak definitivno prikladniji za zreliju publiku.

Dakle, glavni junak „Surogata“ je pomalo bizarni -obrnuto trokutasti- debeljko koji dolazi na plažu. Sve što mu pri tome usput zatreba, on jednostavno i hitro napuše, uključujući čak i svoju djevojku. No, sve što je olako došlo, na kraju olako i nestaje, računajući tu i glavnog zlosretnog junaka.

Surgat - link: https://www.youtube.com/watch?v=plE3fUvqJTM

Danas se „Surogat“ u punom smislu smatra proročkim crtićem. Njim se nagovijestilo jedno novo doba u kojem su sve stvari čovjeku lako dostupne, ali isto tako, upravo jer su lako dostupne one su istovremeno nekvalitetne i u suštini posve beznačajne. Naravno, ovo se ne odnosi samo na stvari nego i na ljude, njihove omiljene teme, rasprave, zaključke i međusobne relacije. Svi sve znaju, premda statistike jasno pokazuju da na ovim prostorima polovica stanovništva godišnje ne pročita čak nit jednu jedinu knjigu, i još dodatno, besramno se diče s tim, jer što će njima knjiga kad sve znaju!? Društvo se naprosto počinje rastakati pod opsjenom Danning-Krugerovog efekta (manjak znanja = višak samopouzdanja), gdje različiti bučni diletanti, polu-intelektualci, opsjenari, neurotici, političke i ekonomske sponzoruše počinju preuzimati sve poluge vlasti, znanja, (ne)kulture i moći.

Surogat 1961

Vukotićev "Surogat" u punom "stvaralačkom" zanosu... Izvor fotografije BSA (film) SIT blog

 

Znam kako si, pa te neću ni pitati…

Naznačena surogat kultura bi se mogla nazvati i kulturom drugotnih izvora ili kulturom bijega od autentičnosti. Već rekosmo, zašto čitati knjigu kad ima negdje kratki članak o tome bez i jednog jedinog istaknutog relevantnog izvora. Nepouzdano je, ali eto, zvuči zanimljivo, a ni mozak se ne zamara… Web koji je trebao unaprijediti znanje, na kraju ga je unazadio. Oko 90% korisnika interneta slijepo vjeruje svemu što pročita, a čita uglavnom ono što već odgovara njihovim uhodanim stavovima i uvjerenjima, premda je naznačeni materijal većinom neutemeljen i neznanstven. Reklo bi se, vrlo plodno tlo za raznorazne fanatike i teoretičare zavjere. Njihova istina je izričito crno-bijela. Zna se jasno tko su dobri momci, a tko loši. Čemu se mučiti s mukotrpnim autentičnim učenjem i istinskim etičkim samo-propitivanjem, a narod to voli…

Slično tome, i na međuljudskom planu, vjerojatno ste primijetili da vas ljudi danas vrlo rijetko pitaju o tome kako ste i kao se osjećate? Zašto bi pitali kad su oni to već dokučili u društvu zajedničkih prijatelja, naravno, dok ste vi bili negdje daleko. Jest da to što znaju barem 50% odstupa od vašeg stvarnog stanja, ali njima je to posve dovoljno, i čak što više, vjerojatno i točnije od onoga što bi ste vi mogli reći sami o sebi. Surogat (nadomjestak, imitacija) postaje temeljnom odrednicom čovjekove stvarnosti. Sve je nešto „kao“: nešto „kao“ znamo, nešto „kao“ radimo, nešto se „kao“ družimo i volimo… To „kao“ uvijek liči na istinsku realnost, ali je to u konačnici ipak samo beznačajni nadomjestak iste.

Srećom, prirodu se ne može prevariti

Sjećam se tamo iz studentskih dana, jednom je prilikom jedan lokalni (bez pretjerivanja) bezveznjaković počeo ismijavati jednog mog kolegu zašto toliko mora studirati kad ovaj i s jedva završenom srednjom školom ima solidan posao i primanja. Kolega, inače dijete sa sela, koje se dobro kuži u prirodu i drveće mu hitro odgovori kako je potrebno barem stotinu godina da bi izrastao jedan pravi solidni hrast. S druge strane, nekvalitetnom dudu (murvi) je dovoljno i jedva par godina. To je to, reklo bi se. Stvari se bez ikakve sumnje uvijek mogu jeftinije i brže odraditi, ali to će na kraju biti neke nekvalitetne i beznačajne stvari. Kvaliteta će uvijek biti kvaliteta, i za nju će se uvijek morati dobro platiti.

Stoga završavamo sa uvodnim citatom „starog grešnika“ Millera: „U ovom dobu koje vjeruje da za sve postoji prečac, najvrjednija lekcija je ta da je najteži put -dugoročno gledano- onaj najlakši."

U Sarajevu, 30.6.2017.

M. B.

Misli pape Franje

Rekao bih da je obitelj važna ne samo za evangelizaciju novog svijeta već da je obitelj važna, potrebna za opstanak čovječanstva. Bez obitelji, kulturni opstanak ljudske rase bio bi u opasnosti. Obitelj, htjeli mi to ili ne, je temelj. (Radijski intervju, Rio de Janeiro, Brazil, 27. srpnja 2013.)

Naša vodilja

Znanost bez religije je šepava, a religija bez znanosti slijepa. 

Albert Einstein

NAŠA DANAŠNJA PORUKA

Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

Papa Franjo

10 zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želići riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju, kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado, ako u mislima osjetim da sam povriješen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati - čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno - da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

papa Ivan XXIII.

Posjete

Imamo 278 gostiju i nema članova online

Idi na vrh